Ovih dana bilježimo stotu obljetnicu rođenja jednog od najvećih hrvatskih majstora umjetničke fotografije, Zvonimira Brkana, EFIAP. Počevši svoj umjetnički put 1948. godine radovima u duhu fotografskog neorealizma Zvonimir sa bratom Antom čini umjetnički tandem poznat pod nazivom Braća Brkan. Zvonimir i Ante stvaraju antologijske fotografije karakteristične po vrhunskoj kvaliteti i avangardnim inovacijama koje će upijati generacije zadarskih fotografa te će mnoge njihove kvalitete postati okosnica zadarske fotografske škole.
Zvonimir Brkan rođen je 28. svibnja 1920. godine u malom mjestu Tinju u blizini Zadra, gdje je obitelj provodila proljetne dane na imanju obitelji Borelli. Obitelj Brkan živjela je u Zadarskom Varošu do 1933. kada je cijela obitelj deportirana u južnu Italiju iz političkih razloga. Obitelj se u Zadar vraća 1939. pred Drugi svjetski rat i vrijeme do dolaska partizana provode dijelom u Varošu a dijelom izvan stare gradske jezgre, u kući na zadarskom Višnjiku. Poslije rata u gradu punom sablasnih ruševina ostala je neporušena četvrt zvana Varoš- tu je u staroj obiteljskoj kući Brkan, u Varoškoj ulici na broju 5 bio fotografski atelje braće. Tu će početi obnova intelektualnog i umjetničkog života Zadra. Kuća Brkan u tom razdoblju postaje kulturno sastajalište mnogih umjetnika s područja književnosti, kazališta i likovnih umjetnosti. Ovu atmosferu poslijeratne umjetničke oaze posebno je opisao profesor Antun Travirka koji se i inače bavio zadarskom fotografijom i njenim fenomenom. Specifična klima intelektualnog ozračja unutar skromne opustošene sredine sigurno je velikim dijelom utjecala na fotografsku sklonost za jezgrovitim kompozicijama ispunjenim melankoličnom i poetičnom atmosferom.
Gotovo svi kadrovi koje je Zvonimir Brkan snimio nastali su nadomak obiteljske kuće, što upravo potvrđuje njegovu majstorsku sposobnost za fotografsko prepoznavanje motiva. Pažljivo usmjeren na pronađeni detalj znalačkim kadriranjem, jakim kontrastima, svjetlosnim intervencijama ali i samim naslovom autor ih poetski transformira u novi, višeslojni motiv. Motiv izdvaja iz vremena i prostora služeći se preobražajnim potencijalima svoje žive mašte i elementima poetike nadrealizma.
Svrstava se u fotografe neorelizma, međutim zreliji radovi nose i obilježja nadrealističkog stila. Po dubini umjetničkog doživljaja i poetskoj preobrazbi motiva brojni domaći i strani kritičari nazvat će ga poetskim realistom ili magičnim realistom, i prepoznati u njegovim radovima isti duh koji ispunjava metafizičko slikarstvo.
Pažnju međunarodne javnosti privukao je 1954. godine fotografijom „Iz Liliputa“ u vrijeme kada u zemlji dominira društveno angažirana fotografija i socrealistički patetični humanizam koji su onemogućili prepoznavanje vrijednosti njegovog rada. Snažnu napetost ove fotografije koja se danas nalazi u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti postigao je nekonvencionalnim uskim izrezom kao i neuobičajeno niskim rakursom uz jaki kontrast lika u tamnom odijelu i svijetle pozadine neba i ulice u zadarskom Varošu.
Godinu dana kasnije snimio je svoju zasigurno najslavniju fotografiju „Izvan sebe“ koja će se naći u prikazima povijesti europske fotografije 20.stoljeća. Zvonimir Brkan ponovo nalazi svakodnevni motiv ronilačkog odijela na sušenju kojeg transponira u motiv višeslojnog smisla i visokih estetskih vrijednosti. Prvotni naziv fotografije je 'Govornik' međutim je na intervenciju Općinskog komiteta pod prijetnjom zabrane daljnjeg izlaganja naziv promijenjen Snimljeno u kontrasvjetlu, odijelo ipak zadržava detalje a zbog snažnog grafizma, jakog kontratsa i preokretanja kadra prerasta u nadrealni prikaz ogoljele ljudske ljuske raširenih ruku.
Godine 1960. snimio je fotografiju „Ulični događaj“ za koju će kritika ustvrditi da predstavlja jedan od vrhunaca moderne hrvatske fotografije. Jednostavnom kompozicijom i prikazom lika u protusvjetlu Brkan postiže još snažniju napetost stvorenu statičnim motivom usamljenog promatrača koji nam je okrenut leđima i kojem glava nije u kadru, postavljenog u naglašeni okvir prozora, te naslovom fotografije koji priziva događaj koji ne vidimo stvorivši time dinamiku i dramatiku. Naslov ove fotografije poslužio je za naslov filma o životu i umjetničkom radu Ante i Zvonimira Brkana godine kojeg je 1996. snimio Vlado Zrnić ("Ulični događaj braće Brkan").
Godine 1961. dobiva počasno zvanje Artist FIAP Svjetske organizacije fotografske umjetnosti. Šest godina kasnije, 1967. godine, dostigao je i najviše svjetsko fotografsko priznanje počasno zvanje: Excellence FIAP. 1979. godine dodijeljeno mu je najviše hrvatsko priznanje u području fotografije- Nagrada Toše Dabca. Izlagao je na oko 230 izložbi diljem svijeta te na oko 60 izložbi u zemlji i regiji, pri čemu je osvojio četrdesetak različitih nagrada i priznanja.
Pored fotografskog djelovanja Zvonimir Brkan, djeluje kao sjajan organizator- suosnivač je međunarodnog bijenala fotografije "Čovjek i more" koji u Zadru postoji od 1957. godine, i koji će nakon njegove smrti preći u trijenalnu izložbu. Uz redovno zaposlenje i umjetničko djelovanje našao je vremena da se kao dugogodišnji tajnik ove međunarodne izložbe zauzme za širenje suvremene fotografije, iskazao se kao sjajan poznavatelj svjetske fotografske scene te je svojim angažmanom utvrdio položaj Zadra i zadarske fotografske tradicije na toj sceni.
Fotografije Zvonimira Brkana nalaze se u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, obiteljskoj arhivi Antuna Brkana, dijelom u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar i jedan mali broj radova u Foto kino video klubu Zagreb. Zvonimir je umro 1979. godine u Zadru ostavivši neizbrisiv trag u kulturnoj i umjetničkoj povijesti grada ali još uvijek od svog grada nije doživio zasluženo priznanje za svoje umjetničko djelovanje, dosege i zasluge.
Zrinka Brkan Klarin
Zvonimir Brkan - Izvan sebe, 1955.
Zvonimir Brkan - Ulični događaj, 1960. vlasništvo obitelji Brkan
